Sjećanje na naše velikane Frana Krstu Frankopana i Petra Zrinskog koji su pogubljeni kao hrvatski vitezovi 30. travnja 1671.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan simboli su žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine. Njihov spomendan obilježava se odlukom Hravatskoga sabora od 2011. godine uz geslo Navik on živi ki zgine pošteno, poznati stih F. K. Frankopana.
Obojica velikana bili su hrabri vojnici i vrsni vojskovođe koji su se istaknuli u borbi protiv Turaka, ali i bečkoj apsolutističkoj i centralističkoj politici. Također, obojica su bili i pjesnici.
Da je Fran Krsto Frankopan imao široko obrazovanje, hrabro srce i lirsku dušu vidi se u tematskoj raznovrsnosti pjesama u kojima se mogu naći i odjeci petrarkističke ljubavne lirike, nabožne barokne poezije te prigodnice nalik narodnim pjesmama. Iako je napisao puno pjesama, skoro sve su nakon smrti ostale još u rukopisima.
Pjesme iz zbirke Dijačke junačke kojima je vjerojatno uveseljavao i svoje vojnike, pisane su pod direktnim utjecajem narodnih pjesama u desetercu.
Na današnji dan, u čast naših velikana, dignimo čaše i prisjetimo se njegovih stihova.
Napojnice pri stolu
Nek vam projde misal nujna,
toči čašu vina rujna,
da se serce razveseli,
dobra volja k nam priseli.
Što težaci prideluju,
naj ležaci nasladuju.
Vitezovi, da ste zdravi,
verla sriča vami rabi,
haj, pri stolu gospockomu,
na mejdanu junačkomu;
muzovire Bog ubio,
a pravične počastnio!
Desna ruka kopje lomi,
dobra volja serce goni;
haj, hod’mo se veseliti,
pehar vina izroniti.
Mi dva vam dvim naklanjamo,
s napojnicom pozdravljamo.
Koji koga ljubi v bitju,
zagovori u nebitju,
a za herptom koji hudi,
kurva mati njemu budi
Gerla naša bojl priprav’mo,
do tretoga ne ustav’mo,
naj zdravica obhajuje,
jedna drugu dostiguje;
a spominak da ne zgine
vse kerščanske pokrajine,
Bog je čuvaj i potverdi,
poganina pak zateri.
Sandra B Lončar
