Drugi broj časopisa dvobroj je za 2014. i 2015. godinu, stoga je i bogatiji i opširniji no prvi Godišnjak. Impresivna je to publikacija o Zaboku i Zabočanima. Sadrži 35 članaka obogaćenih slikovnim prilozima. Na ukupno 352 stranice svoje radove potpisuje dvadeset i petero autora. Jedan od njih već dugo godina nije s nama; njegov tekst je prijepis originala nastao početkom 20. st., a svi ostali pisani su za Godišnjak.
Uvodne riječi predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Zaboku, Ivice Balagovića i glavne urednice Gordane Dugorepec uvode čitatelje u poveći zbornik sastavljen od 11 rubrika: Iz prošlosti Zaboka, Baština, Uspomene i sjećanja, Portreti, Iz spomenara života, Jubileji i godišnjice, Događanja, Inicijative, Stvaralaštvo vezano uz zavičaj, Svijet prirode i U spomen. Veliki je raspon tema i raznolikost tekstova koji su pisani različitim tipovima diskursa i stilova. Naći će se tu znanstvenih, dokumentarističkih, novinarskih, književnoumjetničkih, publicističkih, autobiografskih, sentimentalnih i humorističnih.
U rubrici Iz prošlosti Zaboka nalaze se četiri teksta. Prvi tekst posvećen je 100. obljetnici Prvog svjetskog rata. Karlo Mak, danas student povijesti, 2014. kao učenik Gimnazije A. G. Matoša napisao je istraživački rad za državno natjecanje iz povijesti Austrougarski vojnik u ruskom zarobljeništvu (1915. -1917.) / Dnevnik Andrije Junkovića. Tekst se temelji na samostalnom istraživačkom radu koji je Karlo Mak proveo na temelju ostavštine – sačuvanog pisma jednog svog rođaka. Tekst donosi i neke nove spoznaje i dosad nepoznate podatke o malim ljudima koje je zahvatio vihor Velikog rata.
Još je dvoje povjesničara istraživalo zabočku povijest –Vlado Saftić i Jasna Balaško, no ići ćemo redom po sadržaju Godišnjaka. Jasna Balaško napisala je tekst o plemenitaškoj obitelji Tompić iz Grdenaca o kojoj se malo zna i čiji potomci i danas žive u Grdencima.
2014. godina bila je bogata obljetnicama koje je uredništvo nastojalo zabilježiti. 140 godina prošlo je od rođenja industrijalca koji je izgradio ZIVT Milana Prpića, stoga donosimo prijepis teksta Josipa Žigera, pravnika i zapisničara nekadašnje Općine Zabok o zasluzi Viktora Vidovića za dolazak M. Prpića u Zabok i za gradnju prve tekstilne tvornice. Stalni suradnik Godišnjaka koji je uz gđu Jasnu Balaško napisao najviše tekstova profesor je Vlado Saftić. Za ovu rubriku napisao je tekst o razvoju srednjoškolstva u Zaboku i osnivanju Ekonomske škole. Prisjetit ćemo se Zabočana i onih koji su jedan dio života proveli u Zaboku kao profesori Tošić i Cerovec i upoznati bitne događaje – prekretnice u razvoju našega grada.
U rubrici Baština nalazi se pet tekstova. Uredništvo je odlučilo da će u svakom Godišnjaku u ovoj rubrici neki tekstovi biti posvećeni najpoznatijem imenu koje se povezuje uz Zabok, a to je književnik Ksaver Šandor Gjalski. 2015. godine za 160. godišnjicu rođenja i 80. godišnjicu smrti Gjalskog, Ogranak Matice hrvatske iz Zaboka organizirao je književnu tribinu u sklopu Kulturne manifestacije Gjalski te je od sudionika tribine naručio i tekstove za godišnjak. Profesorica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Suzana Coha napisala je tekst O Gjalskome, Matošu i hrvatskom narodnom preporodu, a njezin mladi kolega dr. sc. Domagoj Brozović o Gjalskome i fantastici. U svrhu proširivanja spoznaja i sakupljanja radova o Gjalskom za budući Muzej/Interpretacijski centar Gjalski koji su udruge našeg grada prije koju godinu pokrenule, u Godišnjaku je tiskan i dio diplomskog rada Sandre Babnik Lončar pod nazivom Demon Janka Borislavića. 2014. godine obilježili smo 100. obljetnicu smrti A. G. Matoša koji je izuzetno volio Zagorje, koji je, iako je bio njegov najveći oponent, preminuo s Gjalskijevom knjigom u rukama. Tekst je napisao prof. Ante Škeljo kome možemo zahvaliti što zabočka Gimnazija nosi upravo ime tog velikana. Zadnji članak u rubrici Baština posvećen je dvadesetoj obljetnici djelovanja Hrvatske udruge Muži zagorskoga srca. U članku Zagorje obersega koji je napisao Muž Ivica Balagović upoznat ćemo se s idejama Udruge te njihovom angažmanu na promicanju zagorskih običaja i kajkavskog jezika.
O svojim Uspomenama i sjećanjima pisali su Zdravko Završki, Vlado Saftić i Nevenka Gregurić. U duhovito napisanom i naslovljenom tekstu Ništa bez klavira ili jedno zanimljivo sjećanje na početak rada glazbene škole u Zaboku autor se sjeća prvih učiteljica klavira i prvog, možda i jedinog, koncerta na dva klavira u kinodvorani, a saznat ćemo i tko je činio „Duo Vesna“. Vlado Saftić dokumentarističkom prozom piše o likovnom amaterizmu u Zaboku. U detaljnom prikazu prisjeća se osnivanja, rada, izložbi i članova Likovne sekcije. O već zaboravljenom Glinokopu u Dubravi Zabočkoj piše Nevenka Gregurić. Stariji će se sjetiti sa sentimentom, a mlađe generacije će, pomalo začuđeni, otkriti da je podno današnje Opće bolnice u Bračku zemlja natopljena znojem njihovih predaka, kako piše autorica.
Rubrika Portreti posvećena je znamenitim građanima grada Zaboka. U ovom dvobroju izdvojili smo četvero: primarijusa Nedjeljka Juzbašća, kolekcionara Branka Janjanina, likovnu umjetnicu Mirjanu Smolić i mladu pijanisticu Kristinu Kebet. S doktorom Juzbašićem razgovarala je Jasna Balaško. Članak nam otkriva bogat životopis, veliku aktivnost i angažman u razvoju zdravstva u Zaboku.Mnogi od nas još pamte odlaske dr. Juzbašiću kao školarci. S Mirjanom Smolić razgovarala je likovna kritičarka Dorotea Jendrić koja čitatelje upoznaje sa širokim spektrom talenta, tema i izričaja slikarice, kiparice, restauratorice dajući presjek stvaralaštva Mirjane Smolić. S mladom pijanisticom Kristinom Kebet koja živi i radi u Belgiji razgovarala je novinarka Maja Poljak. Vješto vođenim intervjuom upoznajemo mladu umjetnicu i razlog odabira životnog poziva te uspjehe i planove. Članak novinara Nikole Capara o kolekcionaru Branku Janjaninu zainteresira će svakog čitatelja. Branko Janjanin ima 24 albuma i više od dvije tisuće fotografija i dokumenata o Zaboku. OMH se nada da će ova vrijedno skupljana i arhivirana kolekcija gospodina Janjanina naći svoje mjesto u gradu Zaboku na kojem bi bila dostupna široj javnosti.
Iz spomenara života naziv je rubrike u kojoj stomatolog Stjepan Čefko i profesorica Sofija Keča autobiografskim diskursom pripovijedaju o jednom periodu svog života koji je vezan i za život grada (razvoj dentalnog zdravstva i oralne medicine, o književnoj nagradi Gjalski i prosudbenom povjerenstvu) te sada njihova osobna sjećanja postaju i naše kolektivno sjećanje.
U ovom dvobroju obilježavamo nekoliko godišnjica, no dvjema smo se već posvetili u prvim rubrika (Prpić i Gjalski) pa u rubrici Jubileji i godišnjice donosimo njih pet. Rubrika je to koja spaja povijest i sadašnjost.
Povodom 90. obljetnice Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Zaboku o osnivanju DVD-a, nabavljanju opreme i uspjesima pišu Vladimir Tršinski i Ivica Balagović. O 40. godišnjici osnutka ginekološkog odjela zabočke bolnice pišu liječnici Rajko Fureš i Ivica Balagović u tekstu u kojem ćemo se sjetiti liječnika koji su prohujali ili se pak duže zadržali na Odjelu ginekologije i porodništva u Zaboku. O 45. obljetnici glazbenog obrazovanja u Zaboku tekst je napisala muzikologinja Ida Novak. U detaljnom pregledu odjela, djelatnika, učenika i njihovih priznanja, osvijestit ćemo uspjehe i važnost Glazbene škole za grad Zabok. Jasenka Borovčak podsjeća nas na 10. obljetnicu titule koju nosi naš grad: Grad Zabok – prijatelj djece, a Ivica Balagović u tekstu Zašto je Zabok grad piše o Krčmi Polanović koja svojim programima nesumnjivo upotpunjuje glazbeni i kulturni život Zaboka dajući mu urbani pečat.
Slijedi rubrika Događanja u kojoj autorica, glavna urednica Gordana Dugorepec, u tekstu Pogled unatrag daje pregled najvažnijih zbivanja u društvenom i sportskom životu grada Zaboka u 2014. i 2015. godini, te popis dobitnika raznih nagrada i priznanja. Rubriku je proširena u odnosu na prvi broj te tako Goran Vrgoč u tekstu naslovljenom Zabok – centar urbane kulture Hrvatskog zagorjapiše o HGF i Regeneratoru, ravnateljica Gradske knjižnice Branka Vrbanec o kulturnim događanjima u knjižnici, a voditeljica Velike galerije grada Zaboka Bojana Birač daje popis događaja koji su se u 2014. i 2015. godini održali u Galeriji. Nadamo se da smo tim tekstovima obuhvatili sva događanja u gradu Zaboku u navedenim godinama.
U prvom broju Godišnjaka uveli smo rubriku pod nazivom Inicijative. U ovom broju u svom članku Sandra Babnik Lončar obrazlaže ideju i pokretanje projekta udruženih udruga grada Zaboka Muzej Gjalski. Projektu je cilj očuvanje nematerijalne baštine i stvaranje kulturnog i kulturnoturističkog identiteta grada s centralnim prostorom – interpretacijskim centrom. Jedan od potprojekata je šetnica Ksaverova staza o kojoj piše Jasna Balaško, u ovom Godišnjaku najčešće spominjani autor. Njezine tekstove Ksaverova staza i Prva zabočka automobilska nesreća smješteni su u rubriku Stvaralaštvo vezano uz zavičaj jer gđa Balaško nije samo povjesničarka već i književnica koja interesantnim stilom spretno isprepliće faktografiju i fikciju.
Da članci u Godišnjaku pokrivaju široko područje dokazuje nam tekst Orhideje – zavodnice prirode u rubrici Svijet prirode. O biološkoj raznolikosti Hrvatskog zagorja i zaštićenoj vrsti cvijeta čitatelje upoznaje autorica teksta biologinja Božena Dragčević. Ovaj stručni članak obogaćen je brojnim fotografijama orhideja pronađenim na Zabočkim bregima i šumama oko Zaboka.
Zadnja rubrika U spomen posvećena je onima koji više nisu s nama, našim sugrađanima koji su svojim profesionalnim i društvenim djelovanjem zaslužili da ih ne zaboravimo i da im na ovaj način zahvalimo za doprinos životu grada i Zagorja.To su Milan Blašković, simpatičan profesor tjelesnog odgoja, čovjek hobija i amater istraživač; FranGeberta, ravnatelj zabočke Osnovne škole za vrijeme Drugog svj. rata zahvaljujući kome je Zabok dobio novu zgradu osnovne škole; Ivan Čičko, ugledni član našeg Ogranka i Srećko Tisanić Škifa koji je posvetio svoj život Nogometnom klubu Mladost. O Zabočanima koji su ostavili veliki trag u bliskoj nam povijesti grada Zaboka pisali su Vlado Saftić, Jasna Balaško, Martina Rubil Skitanić i Stjepan Tršinski.
Uočljivo je bogatstvo sadržaja ovog dvobroja Godišnjaka. Temama i stilom pristupačan je širim slojevima, a aktualističkim i kulturološkim zapisima o društvenim fenomenima možemo ga promatrati i kao svojevrsni angažirani projekt koji je postao čuvarom identiteta i kulture grada Zaboka. Prikaz završavamo riječima glavne urednice iz uvodnika: Prošlost živi jer ostaje zabilježena u našim godišnjacima.
Sandra Babnik Lončar, prof.