“Svake godine 21. veljače podsjetimo se na važnost jezika koji zovemo materinskim. Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Materinskim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka.
Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika, želeći nas podsjetiti na obavezu očuvanja vlastitog jezika, ali i jezične raznolikosti na globalnoj razini. Izumiranje koje prijeti brojnim jezicima diljem svijeta prijetnja je i svijetu u cjelini, zbog bogatstva koje se na taj način gubi u nepovrat.Današnji je dan prilika da ponovimo tvrdnju o pravu na posebnost vlastitog jezika, koji je neotuđiv dio našeg identiteta. Zahvaljujući njemu možemo učiti druge jezike, stjecati znanja i iskustva. U težnji čovjeka da spozna svijet, materinski jezik stoji na početku kao neosporni uvjet. Naše mišljenje, svijest i kreativnost upućeni su na njega kao na neupitno počelo.
Materinji ili materinski jezik prvi je jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.
Među 33 ugrožena europska jezika, odnosno ona koja su u procesu izumiranja, nalazi se osam jezika naroda koji žive u Francuskoj, četiri jezika naroda koji žive u Velikoj Britaniji, tri jezika naroda u Švedskoj, a na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) je – uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju – i Hrvatska.
Zbog svega Međunarodni dan materinskoga jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
